Milovan Glišić

Glava šećera

Ova pripovetka pripada realističkim pripovetkama, a tema je uzeta iz društvene stvarnosti Srbije druge polovine XIX veka. U užem smislu tema je "Glava šećera" kao sredstvo korupcije i pljačke seljaka u to vreme. Glišić će uočiti i kritikovati: birokratiju koja se bahato odnosi prema selu i seljaku; pojava zelenaša i odnos zelenaša prema seljaku, sprega zelenaša i vlasti; vlast i inteligencija ( učitelji, popovi); selo postaje plen zelenaša i ljudi iz grada. Kroz celu priču prati se sudbina seljaka Radana Radanovića koji je tipizirana ličnost, jer predstavlja sve seljake toga vremena. Kompoziciju ove pripovetke čine četiri dela. 

Prvi deo se sastoji od tri slike. Naslovi njih mogu biti:

1. Radan se vraća iz grada i razgovara sa profesorom
2. Radan u kafani i kafanski razgovori
3. Gluho doba noći i Radanov doživljaj sa crnim detetom

Drugi deo pripovetke kazuje narator o započetom putu glave šećera, a za nju će se vezati i lične drame pojedinaca i kolektivna sudbina seljaka. Kapetan Maksim i pratilac Đuka preprodajući ovu glavu šećera stiču znatno imanje, jer kapetan lukavo uzima mito verbalno se odupirući, a stvarno dere kožu seljaku slično, a i više no zelenaški. 

Treći deo pripovetke sastoji se iz dva dela:

1. Slava kod Uzlovića
2. Susret kumova u noći na mostu ( Radan i Mato)

Četvrti deo radnja se odigrava u kafani, završna priča u ovoj pripoveci u kojoj će pandur Đuka posle određenog vremena koje je proteklo ispričati kako je glava šećera "putovala" iz ruke u ruku, ispričaće kako ga je kapetan "oštetio", kako je Radan ubio Uzlovića ( inspiraciju za ovu priču pandur je našao u trenutku kada se Radan pojavljuje u kafani kao robijaš), kako je stradala porodica Radanova. Ta slika je sumorna, kafana ostaje prazna, čuje se vetar i sve je to simbolika perspektive koja ne obećava ništa dobro i u kojoj stradaju valjani, a bogate se bezobzirni. 

Glišić otkriva sliku tadašnjeg sela u kojoj je neprosvećeni i sujeverni seljak iskorišćen, jer ne može da se snađe u novonastalim društvenim i ekonomskim prilikama u kojima caruje korupcija i bezčašće. Iako je nastala davno u priči čitalac uočava svevremenske poruke koje se najubedljivije osećaju u odnosima među ljudima i čestoj pojavi eksploatisanja čoveka od strane čoveka, a sve je to najčešće uslovljeno nesnalaženjima jednih i brutalnim odnosima prema njima drugih. Ova pripovetka je primer realističkog gledanja na zbivanja u određenom vremenu i određenoj sredini, ali i primer sagledavanja opštih problema koja se u društvima javljaju.